Na osnovu kategorije rizika za svaku pojedinačnu kosinu je definisana mjera sanacije kako bi se rizik, nakon aplikacije mjera, sveo na prihvatljivu mjeru. U većini slučajeva bezbjednost se mogla postići upotrebom standardnih mjera potpore koje podrazumjevaju zaštitne ograde od odrona, armaturne mreže, ankere i torkret. Na nekim posebnim mjestima bile su neophodne specijalne, posebno projektovane mjere. Postizanje stabilnosti u ovim situacijama se postiglo primjenom: prethodno napregnutih krutih geotehničkih sidara, jače putarske mreže i dodatnih nosivih užadi pričvršćenih konektorima za sidra (ankere).
Rješenje uz primjenu zaštitnih barijera, mreža i ankera omogućilo je da se kosine saniraju bez značajnih iskopa i primjene robusne mašinerije koja je mogla izazvati neželjena pomjeranja ili odronjavanja. Pored ovoga, primjenjeni sistem sanacije minimalno je uticao na odvijanje saobraćaja na pruzi. Sa aspekta organizovanja i izvođenja radova primjenjeno rješenje omogućilo je značajnu primjenu lakih ručnih mašina za koje nije bilo potrebno graditi pristupne puteve ili platforme. Takođe, izvođenje skela je minimizovano jer su se radovi uglavnom izvodili uz pomoć radnika koji su pridržani konopcima.
